Hodala je sa strahom od tisine.
Nije volela grad u zoru. Pretih je bio. Buka je mnogo sigurnije skloniste.
Zasto je uopste sama? - proletelo joj je kroz glavu.
Uporno je osecala nekoga iza sebe. Cula je neciju misao kako je prati.
Razvrtala se nesigurno.
Da li ona to bezi? Od cega? - skoro da je odmahnula rukom i nasmejala se samoj sebi.
U nozdrvama rezak miris duvana, a zora je sveza.
Citala je da zore mirisu na pokosenu travu i neostvarene zelje.
Odakle miris duvana?
Prolazi pored ulicnih muzicara koji trljaju dlanove i smeskaju se.
Dobar pazar utvrdili.
Jedan se ciganin okrenuo za njom i lagano zviznuo.
Ko je ona?
Samo zvuk potpetica na prohladnom asfaltu?

 

Ubrzava korak. 
Usla je u sporednu ulicicu. Kaldrma je postala neugodna.
Zasto je uopste obula ove previsoke stikle?
Hodala je pazljivo, a osecaj da je neko prati postajao je sve intenzivniji.
Kao miris esencijalnog ulja lotusa, uvlacio joj se u nozdve.
Inhalirala je sopstveni strah koji je pretio da je ugusi.
Usta su joj postala suva; potrazila je zvake u tasni nezaustavljajuci se.
Zora je neumoljivo odmicala i pretila da se pretvori u jutro.

Jutro.

Mozda ce joj budjenje ljudi i uzurbanost onih koji kasne na posao, odneti strah.
Oko kostiju se obmotala neka zima.
Zasto bi iko nju pratio?

Da nije mozda onaj muskarac iz bara?...
Mozda je primetio da ga posmatra i pita se, sta pokusava da udavi slapovima alkohola?

 

- to be continued -